NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 Izvorni znanstveni rad UDK 821.163.42.09 Desnica, V. VIDJETI DAIMONA? Izlaganje jastva u ProljeÊima Ivana Galeba Zrinka BoæiÊ Blanuπa (Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet ‡ Zagreb) Kao πto je Arendt istaknula, identitet ostaje samoj osobi skriven, poput daimona u grËkoj religiji koji Ëitav æivot prati Ëovjeka, uvijek ga motreÊi straga, preko njegova ramena, vidljiv samo drugima. Prema Nancyjevu tumaËenju Heideggera, egzistent (Ëovjek ili tubitak) je uvijek veÊ s-drugima, uvijek veÊ u zajednici. Djelovanje i govor su, objaπnjava Arendt, naËini na koji se ukljuËujemo u ljudski svijet, raskrivajuÊi/izlaæuÊi vlastitu jedinstvenost i razliËitost. No, πto znaËi izloæiti/raskriti se? Prema Arendt, upravo priËa, kao rezultat govora i djelovanja, izlaæe/raskriva svoga agenta i Ëini njegova dai- mona vidljiva drugima. Kako bismo se uhvatili ukoπtac s pitanjima pripovijedanja i jastva u DesniËinom romanu ProljeÊa Ivana Galeba, uzet Êemo u obzir navedena razmatranja. BuduÊi da je Ivan Galeb (junak i pripovjedaË) umjetnik u potrazi za vlastitom umjetnoπÊu i vlastitim identitetom, pitanja koja je postavio Blanchot u svojoj dugogodiπnjoj raspravi o knji- æevnosti, bit Êe vaæan dio ovoga Ëitanja. KljuËne rijeËi: pripovijedanje, priËa, smrt, æivot, izlaganje, singularnost, Vladan Desnica, Arendt, Cavarero, Nancy, Heidegger, Blanchot 33 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 PITANJA Gdje nastaje umjetnost? Odakle izviru priËe? Kako se raa pripovijedanje? I πto je, prema tome, æivot umjetnika? Ova su pitanja stoljeÊima zaokupljala filozofe, knjiæevne kritiËare pa i same umjetnike. MoguÊi odgovor na posljed- nje pitanje ponudio je francuski pjesnik i kritiËar Paul Valéry kada je u jed- nom od svojih pisama napisao: “Pravi slikar cijeli svoj æivot traæi slikarstvo, pravi pjesnik pjesniπtvo.” PitajuÊi se o znaËenju ovoga odgovora, Maurice Blanchot u svojoj Ëuvenoj zbirci eseja L’espace littéraire1 zakljuËuje kako je æivot umjetnika potraga za djelatnoπÊu koja nije sigurna ni u vlastite ciljeve, ni u vlastita sredstva. U Valéryjevim rijeËima, Blanchot je prepoznao dva moguÊa znaËenja.2 Prvo polazi od ideje da pjesniπtvo proizlazi iz æivotnog iskustva πto znaËi: da bi se napisao ijedan (pjesniËki) redak potrebno je iscrpiti æivot. Prema drugome, da bi se mogao napisati ijedan redak potrebno je iscrpiti vlastiti æivot u potrazi za umjetnoπÊu. Oba Blanchotova odgovora polaze od duboke veze (pa i jednakosti) izmeu umjetnosti i iskustva zato πto je (u umjetnosti) rijeË o potrazi (istraæivanju) koja je odreena upravo vlastitom neodreenoπÊu. Drugim rijeËima, æivot umjetnika je potraga za umjetnoπÊu, potraga odreena neodreenoπÊu i potpunom predanoπÊu onoga tko se u nju ukljuËuje. Kada se radi o umjetnosti rijeËi, posve je opravdano zapitati se: Odakle dolazi ono napisano? Blanchot bi rekao, iz moguÊnosti u nama samima koja biva otkrivena i potvrena upravo knjiæevnim poku- πajima i nastojanjima. Pisanje mijenja onoga tko piπe, umjetnost mijenja onoga tko stvara. Svi ti opetovani pokuπaji transformiraju onoga tko u njima sudjeluje. Zato su umjetnost i iskustvo jednaki. Da bi istaknuo iskustvo kao nuæni preduvjet pisanja Blanchot citira Rilkea koji u Zapiscima Maltea Lauridsa Briggea napominje da je potrebno vidjeti mnogo gradova, ljudi i stvari da bi se napisao ijedan stih. Stihovi za 1 “Le vrai peintre, tout sa vie cherche la peinture, le vrai poète, la poesie.” (Valéry u Blanchot, 1955: 107) 2 Blanchot, 1955: 107. 3 “Dans un passage de Malte, Rilke dit que ‘le vers ne sont pas des sentiments, ils sont des expe- riences. Pour ecrire un seul vers, il faut avoir vu beaucoup des villes, d’hommes et des choses...’ Rilke ne veut pas dire cependant que le vers serait l’expression d’une personalité riche, capable de vivre et d’avoir vécu. Les souvenirs sont nécessaires, mais pour être oubliés, pour que dans cet oubli, dans le silence d’une profonde métamorphose, naisse à la fin un mot, le premier mot dans un vers. Expérience signifie ici: contact avec l’être, renouvellement de soi-même à ce contact ‡ une épreuve, mais que reste indéterminée.” (Blanchot, 1955: 105) 34 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 njega nisu osjeÊaji nego iskustva.3 SliËno razmiπlja i Walter Benjamin kada tvrdi da je æivljeni æivot gradivo od kojeg nastaju priËe, a pripovjedaË, prema tome, “sjeditelj koji je za sobom ostavio nomadska lutanja, ratar s nemirnom proπloπÊu pomorca, πegrt koji se okuÊio kao obrtniËki gazda ne bi li osmislio svoje dugogodiπnje potucanje”4 (Biti, 2005: 136). Meutim, Benjamin istiËe joπ neπto: “Kao πto se u Ëovjekovoj nutrini tokom æivota stavlja u pokret niz slika ‡ a on se sastoji od nazora vlastite osobe, meu kojima je on, a da toga nije svjestan, sreo samoga sebe ‡ tako u jedan mah u njegovim licima i pogledima sviÊe ono neza- boravno i svemu πto ga je pogodilo daje autoritet πto ga za æive oko sebe na sa- mrti posjeduje i najbjedniji jadnik. Taj autoritet stoji na iskonu svakoga pripo- vijedanja” (Benjamin, 175). Ovako zacrtana perspektiva nalaæe da se sloæimo: Benjamin je doista anticipirao pojavu DesniËina pripovjedaËa Ivana Galeba5 koji iz bolesniËke postelje baca pogled na svoj proæivljeni æivot i pripovijeda. Objavljen 1957. godine u Sarajevu, roman ProljeÊa Ivana Galeba (s podnaslovom Igre proljeÊa i smrti) nastajao je viπe od dvadeset godina i, prema rijeËima kritike,6 predstavlja umjetniËku sintezu DesniËina stvaralaπtva. RijeË je zapravo o jednom Künstlerromanu u kojemu se njegov junak, Ivan Galeb, violinist, leæeÊi u bolnici nakon teπke operacije, potaknut neposrednom blizinom smrti, prisjeÊa vlastite proπlosti i pripovijeda o sebi. Pritom se ne radi o pripovije- danju u kojemu se u kontinuitetu predstavlja æivotna priËa protagonista, sa svim njegovim usponima i padovima, nego o isprekidanom pripovijedanju razliËitih epizoda iz djetinjstva, mladalaπtva, kasnijeg æivota, o razmiπljanji- ma, nekadaπnjim i sadaπnjim, o razgovorima voenim u razliËitim razdob- 4 “Iskustvo πto ide od usta do usta izvor je iz kojega su crpli svi veliki pripovjedaËi. A meu oni- ma koji su priËe zapisivali veliki su oni Ëiji se zapis ponajmanje razlikuje od govora mnogih bezimenih pripovjedaËa. Uostalom, meu ovima posljednjima postoje dvije skupine koje se uzajamno viπestruko proæimaju. I pripovjedaËev lik dobiva svoju punu tjelesnost samo za onoga tko ih opredmeÊuje obje. ‘Tko je putovao ima πto priËati’ kaæe narod i zamiπlja pripo- vjedaËa kao nekoga tko dolazi izdaleka. Ali niπta se manje rado ne sluπa i onaj koji je, Ëestito se prehranjujuÊi, ostao u zemlji pa poznaje njezine priËe i predaje. Æelimo li obje te skupine predoËiti u njihovim arhaiËnim zastupnicima, tada je jedna utjelovljena u stalno nastanjenom zemljoradniku, a druga u pomorcu koji se bavi trgovinom. Zapravo su oba ta æivotna kruga proizvela vlastito pleme pripovjedaËa. Svako od tih plemena Ëuva vlastita svojstva i u kasnim stoljeÊima.” (Benjamin, 167) 5 Biti, 2005: 135. 6 Nemec, 59. 35 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 ljima æivota s razliËitim ljudima, prijateljima, umjetnicima, o maπtanjima, prvim zaljubljivanjima, majci, ocu, djedu, roditeljskoj kuÊi... Proæivljeni æivot i anticipacija smrti kao preduvjet umjetnosti (i pri- povijedanja) dvije su velike teme kojima se DesniËin tekst na zanimljiv na- Ëin uklapa u bogatu tradiciju miπljenja koju su oblikovala mnoga znaËajna imena prve polovine 20. stoljeÊa poput Benjamina, Heideggera, Blanchota, Arendt. IstiËuÊi proljeÊe i smrt, svjetlo i tamu kao “osnovni dualizam” pri- sutan na svakoj stranici romana,7 hrvatska je knjiæevna kritika problem smrti uglavnom svodila u okvire binarne opreke i iz toga izvodila zakljuËke o tehnici i dinamici pripovijedanja.8 No recepcija ProljeÊa tekla je i u druga- Ëijem smjeru, pa je pitanje smrti apostrofirano i u okviru zacrtanom Benjami- novim razmiπljanjima o pripovjedaËu, ali i Heideggerovom koncepcijom autentiËne smrti koja, kako je primijeÊeno, u romanu biva izravno tema- tizirana.9 Upravo Êe to biti smjer kojim Êe se ovaj rad kretati prema dvjema zanimljivim koncepcijama knjiæevnosti (i pripovijedanja) koje polaze od dvije naizgled suprotstavljene ideje: æivota i smrti. Da se knjiæevnost moæe promiπljati i onkraj binarne opreke kojom je zapadna metafiziËka tradicija tako rado stoljeÊima baratala, pokazao je upravo Maurice Blanchot. S druge je strane Hannah Arendt, autorica koja je u sklopu svojih razmatranja politiË- ke povijesti i metafizike razvila zanimljivu koncepciju æivota, usko povezanu s pripovijedanjem. BIOS-GRAPHIE: ÆIVOT JE PRI»A “Jer u svakome djelu ono πto je prva namjera djelatnika, bilo da djeluje iz prirodne nuænosti ili iz slobodne volje, razotkrivanje je njegove vlastite sli- ke”, piπe Dante, a citira Arendt na poËetku poglavlja o djelovanju u knjizi 7 Nemec, 87. 8 “VeÊ je u kritici upozoreno (V. PavletiÊ) da je Desnica ljubitelj oksimorona, da su protuslovlja pravi predmet njegova umjetniËkog interesa. Tako se i u ovom romanu gotovo pravilno izmje- njuje svjetlo i tama i u znaku tog kontrapunkta roman ‘diπe’. ©toviπe Ëini nam se da te antiteze na neki naËin i nadomjeπtaju nedostatak prave fabularne tenzije.” (Nemec, 88) “Misao o smrti korespondira s monoloπkom formom romana, s njegovom autoanalitiËnoπÊu i digresivnoπÊu, kojom se vrijeme zaustavlja ili fiksira za uvijek blizak osjeÊaj kraja. Zato roman nema fabulu u klasiËnom znaËenju te rijeËi, zato Desnica posredovanjem glavnog junaka upu- Êuje na svoje shvaÊanje romansijerske umjetnosti.” (Zima, 10) 9 Biti, 2005: 135, 145. 36 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 The Human Condition.10 Upravo su govor i djelovanje, prema njezinu miπlje- nju, naËini na koji se ljudska biÊa jedna drugima pojavljuju i razotkrivaju svoju razliËitost.11 GovoreÊi i djelujuÊi ljudi pokazuju tko su: “djelatno otkri- vaju svoje jedinstvene osobne identitete i tako se pokazuju u ljudskome svijetu, dok se njihovi fiziËki identiteti pojavljuju bez njihove vlastite dje- latnosti u obliku tijela i zvuku glasa” (Arendt, 145). U razotkrivanju jastva Arendt na taj naËin razlikuje otkrivanje onoga tko netko jeste od onoga πto netko jeste. To se otkrivanje prema njezinom miπljenju zbiva u Ëistom ljud- skom zajedniπtvu, tamo gdje su ljudi s drugima, u javnom prostoru, buduÊi da zbog svoje “inherentne tendencije da skupa s Ëinom raskrije i djelatnika, djelovanje za svoje puno pojavljivanje potrebuje blistavu svjetlost” (Ibid., 146). Meutim, raskrivanje ovoga tko nije moguÊe hotimiËno, upravo suprot- no, upozorava Arendt: “viπe je vjerojatno da ‘tko’, koje se tako jasno i nepo- greπivo pokazuje drugima, ostaje za samu osobu skriveno, poput daimona u grËkoj religiji koji kroz Ëitav æivot prati svakoga Ëovjeka, uvijek motreÊi straga, preko njegova ramena, vidljiv tako samo onima koje on susreÊe” (Ibid., 146). Drugim rijeËima, naπ identitet, naπ daimon uvijek je veÊ izruËen po-gledu drugih s kojima dijelimo isti javni prostor. Pritom postoji joπ jedan problem, osim πto je nama samima nedostupan, naπ identitet zadræava svoju neobiËnu neopipljivost koja onemoguÊuje svaki pokuπaj da ga se nedvo- smisleno verbalno izrazi.12 Upravo ta nemoguÊnost zahvaÊanja æive biti na- πega jastva, smatra Arendt, utjeËe na Ëitavo podruËje u kojemu egzistiramo kao govoreÊa i djelatna biÊa: “Stvar je u tome da se oËitovanje onoga ‘tko’ zbiva na isti naËin kao i notorno nepouzdana oËitovanja antiËkih proroËansta- va koja se, prema Heraklitu, ‘niti otkrivaju, niti skrivaju u rijeËima, ali daju oËevidne znakove’” (Ibid., 147). Taj zajedniËki javni prostor premreæen je 10 Arendt, 142. Naslov The Human Condition knjiga je dobila na inzistiranje ameriËkog izdavaËa unatoË tome πto je autorica æeljela da se zove Vita activa, πto je ispravljeno u njemaËkom izda- nju i preuzeto u hrvatskom prijevodu. 11 “RijeËju i Ëinom uvrπtavamo se u ljudski svijet, a to je uvrπtenje poput drugoga roenja, u ko- jemu potvrujemo i na sebe preuzimamo golu Ëinjenicu naπe priroene fiziËke pojavnosti. Na to uvrπtenje nismo natjerani nuænoπÊu, poput rada, i ono nije potaknuto korisnoπÊu, poput pro- izvoenja. Moæe ga potaÊi prisustvo drugih kojima se moæemo htjeti pridruæiti, ali ono njima nije uvjetovano; njegov poticaj izvire iz poËetka koji je stupio u svijet kada smo roeni i koje- mu odgovaramo poËinjajuÊi neπto novo na vlastitu inicijativu.” (Arendt, 143) 12 “U trenu kad æelimo reÊi tko netko jest, sam nas naπ rjeËnik zavede na krivi put u kazivanje πto on jest; zapliÊemo se u opisivanju svojstava πto ih on nuæno dijeli s drugima poput njega; poËi- njemo prikazivati neki tip ili ‘karakter’ u nekadaπnjem znaËenju te rijeËi, a ishod je to da nam njegova specifiËna jedinstvenost izmiËe.” (Arendt, 147) 37 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 razliËitim ljudskim odnosima pa raskrivanje/izlaganje jastva govorom i dje- lovanjem pada uvijek u jedan veÊ postojeÊi splet gdje se mogu osjetiti njihove neposredne konzekvence.13 SliËno Êe i Heidegger nekoliko desetljeÊa ranije opisati tubitkov (Dasein) bitak-u-svijetu (Das In-der-Welt-sein) kao takoer- tu-bitak (Auch-da-sein): “Na temelju tog bitka-u-svijetu na-naËin-su svijet je uvijek veÊ onaj πto ga dijelim s drugim” (Heidegger, 118). Drugim rijeËi- ma, svijet tubitka je zajedniËki svijet, a bitak tubitka uvijek je su-bitak s drugima.14 Zato Arendt posebnu vaænost pridaje æivotnoj priËi onoga tko se raskriva i izlaæe drugima jedinstveno djelujuÊi i na njihove æivotne priËe. Kao πto Kristeva primjeÊuje, Arendt svojim miπljenjem æivot odreuje kao ljudski upravo po tome πto ga je moguÊe prikazati pripovijedanjem i podijeliti s drugim ljudima. To je ono po Ëemu se Ëovjek razlikuje od æivotinje.15 No pripovijedanje, kako ga ona tumaËi, igra kljuËnu ulogu u æivotu polisa: s jedne strane upuÊuje na znaËenje pojedinaËnog æivota, a s druge uspostavlja javnu sferu zajedniËkog pripovijedanja koja nadæivljuje smrt pojedinih svojih pripadnika.16 Kada je rijeË o pripovijedanju vlastite æivotne priËe, nameÊe se pitanje koje je, u svom komentaru priËe o rodi u snijegu Karen Blixen,17 slijedeÊi Ëitanje Arendtove, vrlo jasno artikulurala talijanska teoretiËarka Adriana Cavarero: Dopuπta li tijek neËijeg æivota da ga se na kraju vidi kao projekt sa znaËenjem?18 OmoguÊuje li nam naknadna perspektiva da vlastititi æivot sagledamo kao jasan obris rode u snijegu? Kada je rijeË o DesniËinu pripo- 13 Arendt, 149. 14 Na ovu Êe se tezu kasnije nadovezati Jean-Luc Nancy u svojoj Ëuvenoj raspravi o zajednici iz 1983. La communauté désoeuvrée. 15 Kristeva, 7, 8. 16 Wilkinson, 78. 17 Cavarero prenosi priËu iz Blixen, Karen 1938., Out of Africa, Random House, New York, str. 201. 18 “Karen Blixen recounts a story that she was told as a child. A man, who lived by a pond, was awakened one night by a great noise. He went out into the night and headed for the pond, but in the darkness, running up and down, back and forth, guided only by noise, he stumbled and fell repeatedly. At least he found a leak in the dike, from which water and fish were escaping. He set to work plugging an only when he had finished went back to bed. The next morning, looking out at the window, he saw with surprise that his footprints had traced the figure of a stork on the ground. At this point Karen Blixen asks herself: ‘When the design of my life is complete, will I see, or will other see a stork?’ We might add: does the course of every life allow itself to be looked upon in the end like a design that has meaning?” (Cavarero, 1) 38 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 vjedaËu, je li suoËenje sa smrÊu Galebu razotkrilo znaËenje njegova æivljena æivota? ZnaËi li to da je smrt njegovom pripovijedanju pribavila autoritet i uvid u trag koji je ostavio za sobom? I, na kraju, kakav su to obris ostavile njegove stope? Pritom valja imati na umu, dodaje Cavarero, onaj tko hoda ne moæe vidjeti obris figure koju ostavljaju njegove stope, potrebna mu je druga perspektiva.19 KomentirajuÊi Benjaminove rijeËi, Vladimir Biti upo- zorava: “(...) pripovjedaË razabire onu obalu svojega æivota tek poπto je promotri s ove, sluπateljeve, upravo kao πto se ova, sluπateljeva strana svijeta otvara cjelovitu pogledu tek s one, pripovjedaËeve. (...) nijedan æivot ne moæe oËitovati svoju zakonitost onome tko ga æivi prema smrti, nego isklju- Ëivo nekome drugome ili drukËijem nakon nje” (2005: 136). Zbog toga nije sluËajno da je onaj tko razumije znaËenje priËe zapravo pripovjedaË koji slijedeÊi trag stopa prati i zahvaÊa obris priËe. Uostalom Arendt u svom tekstu o Karen Blixen veli: “Pripovijedanje otkriva znaËenje a da pritom ne Ëini pogreπku definirajuÊi ga.”20 Meutim, obris rode u snijegu kratko je bio vidljiv (samo jedno jutro) zato πto je slika rode kao i obris æivotnog puta delikatan i osjetljiv znak jedinstva vidljiv samo trenutno. Dar trenutka koji nam u privienju æudnje vrlo kratko bljesne pred oËima.21 RazmatrajuÊi (na tragu Arendtove) Ëuveni prizor iz VIII. pjevanja Odiseje, u kojemu Odisej plaËe sluπajuÊi na dvoru feaËkog kralja Alkinoja rapsodovo pjevanje o Trojanskom ratu, Cavarero naziva Odisejevim para- doksom.22 Nikada ranije ovaj mitski junak nije plakao, no sada, sluπajuÊi priËu vlastitog æivota iz usta drugoga, postaje u potpunosti svjestan njezina znaËenja. Naime, tada kada je proæivljavao dogaaje iz priËe nije mogao shvatiti njihovo znaËenje, a sada, naknadno, rapsodovo pjevanje iznjedruje Odiseja kao protagonista priËe. Dok nije Ëuo priËu nije znao tko je: priËa koju je ispriËao netko drugi otkrila mu je njegov vlastiti identitet. Zato Odisej plaËe. Njegov, i svaËiji identitet, od samog poËetka, od roenja, uvijek je veÊ izruËen drugome, zakljuËuje Cavarero. Kada mu se Alkinoj konaËno obrati, Odisej se predstavlja i nastavlja priËati svoju æivotnu priËu. Kako je moguÊe, pita se Arendt, da plaËe nad rapsodovim pjevanjem ako je i sam u stanju ispripovijedati vlastitu priËu? Zaπto je znaËenje identiteta uvijek povje- 19 Cavarero, 3. 20 Ibid., 3. 21 Ibid., 3. 22 Cavarero, 17. 39 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 reno drugome?23 Prema onome πto Cavarero piπe, za Arendt stvari su jasne: “kategorija osobnog identiteta postulira drugoga kao nuænost” (Cavarero, 20). »ak i prije nego netko svojim pripovijedanjem uËini neËiji identitet opipljivim, vidljivim, mnogi drugi su bili svjedoci konstitutivnog izlaganja tog identiteta njihovom pogledu. Drugim rijeËima, svatko je uvijek veÊ izru- Ëen pogledu drugoga. Izvan dosega jastva, iza njegovih/njezinih lea, vireÊi preko njegova/njezina ramena, daimon je vidljiv samo drugome. Meutim Arendt, Cavarero upozorava, zanemaruje jedan vaæan aspekt Odisejeva paradoksa, a to je Ëinjenica da se na Alkinojevu dvoru neoËekivano susreÊu rapsodovo pjevanje (priËa) i Odisejeva æudnja za pripovijedanjem. Polaziπte njezine argumentacije je upravo teza prema kojoj izmeu identiteta i pripovijedanja postoji stalan (i nepokolebljiv) odnos æudnje.24 PriËa je istodobno otkrila junakov ispripovjedivi identitet i njegovu æudnju da ga Ëuje ispripovjedanog. Odisej, prema tome, sada zna tko je, zna koga je svojim djelima izloæio, ali zna i da mu je njegov ispripovjedivi identitet omoguÊio da izvede velika djela zbog æudnje da ih osobno Ëuje ispripovjedana od ne- kog drugog.25 Ispripovjedivost je, dodaje Cavarero, jedinstvena odlika ljud- skog egzistenta i pripada mu kao neosporivi aspekt njegova æivota, a ne kao garancija slave nakon smrti. Zato, parafrazirajuÊi Nancyja, zakljuËuje: upra- vo zato πto je izloæiv, egzistent je ispripovjediv.26 Odisejev je paradoks, prema tome, primjenjiv na svako ljudsko biÊe u svoj njegovoj neponovljivoj jedinstvenosti. Cavarero se u joπ jednome ne slaæe s Arendt, a to je pretpo- stavka da je æivotna priËa potpuno strana njezinu protagonistu. Takvo shva- Êanje, prema njezinom miπljenju, osporava dobro nam poznat fenomen u kojemu bez napora ili intencije uvijek sebe i druge percipiramo kao jedin- stvena biÊa Ëiji se identitet moæe ispripovijedati kao æivotna priËa. Naime, svima nam je poznat narativni rad pamÊenja koji nam, a da to svjesno ne æelimo, donosi naπu vlastitu priËu.27 RijeË je zapravo o spontanoj narativnoj strukturi (pamÊenja) koja omoguÊuje Cavarero da sebstvo definira kao ispri- povjedivo, a ne ispripovijedano.28 23 Ibid., 20. 24 Ibid., 32. 25 Ibid., 32. 26 Ibid., 33. 27 Ibid., 33. 28 Ibid., 34. 40 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 UnatoË ovako postavljenim problemima moramo se zapitati: Moæe li priËa doista zahvatiti neËiji identitet? Je li pripovijedanjem moguÊe izraziti æivu bit neËijeg æivota? ©to ostaje izvan naπeg (i svaËijeg) domaπaja u poku- πaju da pripovijedanjem objasnimo tko i πto netko jeste? Je li, prema tome, moguÊe prevladati drugost vlastite æivotne priËe? Arendt objaπnjava kako je svatko svoj æivot zapoËeo ukljuËujuÊi se djelovanjem i govorenjem u svijet, no to ne znaËi da je ujedno i tvorac vlastite æivotne priËe.29 Zbiljske su priËe rezultat djelovanja i za razliku od izmiπljenih priËa ne raskrivaju nikakvog skrivenog autora. Otkrivaju samo svog junaka i to zato πto su takve priËe jedino sredstvo pomoÊu kojega “izvorno neopipljivo oËitovanje onoga jedin- stveno razliËnog ‘tko’ moæe postati opipljivim ex post facto kroz djelovanje i govor” (Arendt, 151). Arendt pritom istiËe vaænu razliku: æivotna priËa nam kazuje tko je netko, a sve ostalo πto o njemu znamo, ukljuËujuÊi i djela koja za sobom ostavlja, kazuje nam πto je netko. To znaËi da nam tekstovi Platona i Aristotela pokazuju πto su oni bili (filozofi), ali ne i tko su bili. Ta- kvu nam informaciju moæe dati samo biografija, pojaπnjava Arendt. Po njezi- nom miπljenju, upozorava Cavarero,30 autobiografija je nemoguÊi poduhvat zato πto se identitet jastva otkriva kroz njegova djela, a upravo time on ne upravlja.31 Kako bi se onda moglo oËekivati da vlada priËom koja iza tih djela ostaje? To moæe znaËiti samo jedno: znaËenje æivotne priËe uvijek je povjereno biografiji odnosno pripovijedanju i pogledu drugoga.32 PRIPOVIJEDANJE I IGRE ÆIVOTA I SMRTI “Daleko doba! Izmeu njega i danaπnjeg mene uvalilo se gotovo pedeset godina ‡ pedeset godina koje se zovu Ëitav æivot, a koje mi se danas Ëine tako nestvarne, gotovo bezbolne! Nekako su se spljosnule, izgubile svaku teæinu i svaku zapreminu u vremenu ‡ puka arabeska moje misli ‡ tako da preko njih bez zapreke poseæem rukom u moje djetinjstvo, kao preko nesuπtastvene ograde opsjenareva uæeta...” (Desnica, 8) Ivan Galeb, istodobno je pripovjedaË i junak vlastita pripovijedanja, rascijepljen prostorno i vremenski, a taj prostor izmeu dva jastva ispunio 29 Arendt, 149. 30 Cavarero upuÊuje na knjigu The Jew as Pariah: Jewish Identity and Politics in the Modern Age, Growe Press, New York, 1978. 31 Cavarero, 24. 32 Ibid., 24. 41 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 je æivljeni æivot ‡ materijal od kojeg nastaju priËe. Pripovjedno i ispripo- vjedano ja supostoje u tekstu u kojemu se meusobno susreÊu i ukrπtavaju priËa i pripovijedanje, ispripovjedano i situacija pripovijedanja, Ivan Galeb u bolnici i brojna ostvarenja Ivana Galeba, junaka vlastitih priËa. Svi oni sa svojim samostalnim glasovima ravnopravno sudjeluju u dijalogu, kako s drugim likovima, tako i s viπim pripovjednim instancama.33 Takav je bahti- novski polifonijski svijet romana, prema miπljenju Vladimira Bitija, “ustro- jen na konstitutivnoj odgodi zajedniËkog uporiπta u neodreenu buduÊnost. Prije no πto ta buduÊnost nastupi, posvemaπnji je relativizam preduhitren korektivnim kritiËkim meudjelovanjem razliËitih vrijednosnih perspektiva” (Biti, 2005: 157). Drugim rijeËima, svaka svijest u stalnom je odnosu ovis- nosti o nekoj izvanjskoj svijesti, niti u jednom trenutku ne vlada sama so- bom.34 Zbog toga je i svaka njezina misao dio nekog πireg nezavrπenog i nezavrπivog dijaloga kojemu nije moguÊe predvidjeti kraj. Takva se ovisnost, kao πto smo rekli, ne odnosi samo na razinu likova, nego i na odnos dijaloπkih partnera razliËitih razina dijegetiËkog univerzuma. S jedne strane imamo Ivana Galeba pripovjedaËa, zrelog Ëovjeka koji leæi u bolnici i koji suoËen s moguÊnoπÊu vlastite smrti pokuπava zahvatiti trag vlastita æivota, poput Ëovjeka iz priËe Karen Blixen, pokuπava vidjeti obris rode. Kao πto citat iz romana pokazuje, rascjep od pedeset godina dijeli neka- daπnjeg Ivana od ovog danaπnjeg, iskusnog, sredovjeËnog Ëovjeka koji se pita o tom vremenu izmeu, πto je ono znaËilo i Ëime je bilo ispunjeno: “Srediπnji glavni dio æivota, njegova srËika, njegova jezgra, sad mi se Ëine tako nevaæni, tako nebitni! S trpnjom se sjeÊam tog doba jetkih strasti, tih groznica htijenjâ, tih nemira krvi, i prezavog sna na preznojenim uzglavljima æudnja. S jezom mislim na godine kad je mnome haralo samoljublje i neobuzdano osjeÊanje sebe. Sad mi se svi ‘vaæni’, i ‘odluËni’, i ‘presudni’ dogaaji æivota Ëine πuplji i mrtvi kao prazne liËinke. Zure u me slijepo i besmisleno, poput prstenja kome su poispadali kamenovi. U mislima rado kliznem preko tog nemirnog doba. IskljuËujem ga iz toka mog vlastitog æivota, onako, kao πto su u starini kod balza- miranja mrtvaca uklanjali i odbacivali utrobu. I moje sadaπnje stanje ravno nado- vezujem na doba djetinjstva. Istina, ponekad nalaze da sam iz kuπnje iziπao opaljena perja. Ali ko ne izlazi ta- kav iz kandæa æivota?” (Desnica, 73) 33 Vladimir Biti u tekstu naslovljenom “Mama Yumba i mumbo Jumbo: ProljeÊa Ivana Galeba Vladana Desnice”, a suprotno dotadaπnjim kritiËkim Ëitanjima, istiËe polifonijsko ustrojstvo DesniËina romana. 34 Biti, 2005: 158. 42 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 Galeb pripovjedaË, s nostalgijom se vraÊa u vlastito djetinjstvo, rado se prisjeÊa svojih djetinjih maπtanja, mirisa, zvukova i slika kuÊe u kojoj je odrastao. Taj period izmeu poËetka i svrπetka, izmeu djetinjstva i starosti ostavio je tragove na pripovjedaËu, opaljeno perje i oæiljke. U njegovom se pripovijedanju pojavljuju razliËiti bivπi Ivani, razliËita ostvarenja istoga ja (starija, mlaa, naivnija, egoistiËnija, strastvenija, umornija, iskusnija, ...) ili “puki ogrtaËi na leima tog naπeg ja” (Desnica, 268) u razliËitim etapama æivota. Pojavljuju se nasumce kao povremena ukazanja istoga jastva, frag- mentarno, meusobno radikalno razliËita, suprotstavljenih miπljenja, razliËi- tih stajaliπta. Diskontinuitet pripovijedanja podudara s fragmentarnoπÊu i diskontinuitetom jastva koje biva izloæeno u tekstu. ProljeÊa Ivana Galeba je Künstlerroman, tip odgojnog romana koji govori o postanku umjetnika. Taj popularni æanr u njemaËkoj knjiæevnosti na prijelazu iz 18. u 19. stoljeÊe Ëiji se uspon podudara s pojavom romantizma iznjedrio je umjetnika kao uzviπenu figuru, genija. Upravo je u odgojnom romanu najoËitija veza izme- u humanistiËke filozofske tradicije i knjiæevnosti. Ivan Galeb je junak, pripovjedaË, umjetnik, zreo Ëovjek koji baca pogled unatrag na ono πto je ostalo iza njega, na svoj æivotni put, priËu koja treba biti ispripovijedana. Odgojni roman bez kontinuiteta: æanr koji bi trebao objasniti postanak umjet- nika otkriva rastrojenu, rastrzanu, proturjeËnu subjektivnost. I doista, ovo je roman koji pitanje identiteta zaoπtrava (propituje, dekonstruira, dislocira, oblikuje) i kao πto sam Galeb kazuje: “»ovjek se ne raa odjednom i definitivno. Raamo se s po nekoliko nadodatnih embrionalnih liËnosti u sebi povezanih samo tankom vezom identiËnosti doæivljajnog subjekta, uzicom naπega ‘jastva’, kao lanËane mine. Raketa koja u sebi nosi druge rakete, za dalje etape nepoznatog putovanja koje Êemo do konca prevaliti. Ko moæe biti siguran ne nosi li u sebi neki tempiran pakleni stroj koji Êe da prasne ko zna kad i bogtepita u πto?” (Desnica, 269) PripovjedaË svojim pripovijedanjem razotkriva to mnoπtvo razliËitih ispripovjedanih ja u razliËitim situacijama, odnosima, okolnostima ‡ raketu koja u sebi nosi druge rakete. Razotkrivanje jastva djelovanjem i govorom, sloæila bi se Arendt, podrazumijeva nepredvidivost ishoda. I zato se ne moæe unaprijed proraËunati tko Êe biti izloæen/otkriven, identitet osobe postaje opipljivim jedino u pripovijesti o æivotu djelatnika i besjednika te ga kao takvog moæemo spoznati tek na samome kraju: “Drugim rijeËima, ljudska se bit ‡ ne ljudska priroda uopÊe (koja ne postoji) niti zbir vrlina i mana jedne individue, veÊ bit onoga tko netko jest ‡ moæe nastati samo kada æi- vot odlazi, ostavljajuÊi za sobom tek pripovijest” (Arendt, 157). 43 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 No kakva je situacija s DesniËinim pripovjedaËem i junakom, Ivanom Galebom? PripovjedaË Galeb, suoËen sa smrÊu kao neminovnom moguÊ- noπÊu, motri Galeba junaka, pripovijeda njegovu æivotnu priËu ne bi li zahva- tio æivu bit njegova æivota, ne bi li odgovorio na pitanje: Tko se izlaæe/ras- kriva ovom priËom? RazmiπljajuÊi o Kafkinim dnevniËkim biljeπkama,35 na tragu hegelijanskog razmatranja smrti, Maurice Blanchot zakljuËuje da je pisati moguÊe jedino ukoliko Ëovjek gospodari sobom pred licem smrti odnosno ukoliko s njom uspostavi odnos potpune suverenosti. Pisac piπe da bi mogao umrijeti, a njegova moÊ pisanja proizlazi iz njegova anticipirana odnosa sa smrÊu. Ako bi Kafka i mogao umrijeti kroz djelo koje piπe, to znaËi da je djelo iskustvo smrti, iskustvo kojim treba unaprijed raspolagati da bi se dospjelo do djela, a preko djela do smrti.36 Do toga, po njegovom miπljenju, dolazi pri svakom doticaju s neËim originalnim. Blanchot smrt opisuje kao moguÊnost koja u ljudskoj perspektivi ne predstavlja danost, nego neπto πto valja postiÊi. Ona je zadatak koji moramo prihvatiti aktivno, ali je i izvor naπe aktivnosti i naπega gospodarenja (maîtrese). »ovjek umire, πto je po sebi niπta, ali Ëovjek jest poËevπi od svoje smrti. On se za svoju smrt veæe Ëvrsto, sponom u kojoj igra ulogu suca. »ovjek stvara svoju smrt, a ËineÊi sebe smrtnim pridaje si moÊ da stvara te da onome πto je napravio prida vlastito znaËenje i istinu.37 “Jer, za smrt treba fantazije. StvaralaËke fantazije. I smrt je naπ stvaralaËki akt. Naπ najviπi stvaralaËki akt. Stoga, za onog ko nema fantazije, nema ni smrti. Odatle biva da je poneka smrt veÊa drama za drugoga nego za samog onoga koji umire. (...) Smrt pripada samo stvaraocu. Njen dah je ono πto podaje jedru punoÊu æivotu, kao πto mraz podaje æar obrazima vabeÊi iz dremljivih dubina biÊa na povrπinu kljuË tople krvi. Njen odraz je ono πto ljudskim djelima daje preplanulu boju zrelosti. Svi naπi napori, sva naπa djela samo su vidovi borbe protiv smrti, samo ludi pokuπaji obmane, oËajna nastojanja da se ona zavara, zanijeËe, prevlada, zaboravi. Jeza niπtavila pokretaË je svega u naπem bivstvovanju, klica i nemir 35 Blanchot u knjizi L’espace litteraire, u poglavlju naslovljenom La mort contente ili Zadovoljna smrt citira Kafkinu dnevniËku biljeπku iz 1914. godine: “En revenant à la maison, j’ai dit à Max que sur mon lit de mort, à condition que les souffrances ne soient pas trop grandes, je serai très content. J’ai oublié d’ajouter, et plus tard j’ai omis à dessein, que ce que j’ai ecrit de meilleur se fonde sur cette aptitude à pouvoir mourir content (...)” (Blanchot, 109). 36 Blanchot, 1955: 114. 37 BoæiÊ Blanuπa, 9. 44 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 svakog kretanja i svakog traæenja. Jer svako je ËovjeËje traæenje traæenje jednog izlaza iz bezizlaznosti, svaki je njegov napor napor da provali iz obruËa determiniranosti. A historija Ëovjeka nije drugo nego historija ludih pokuπaja da se taj obruË probije. Odatle, svaki je ljudski napor napor protiv realnosti realnoga.” (Desnica, 76) Smrt je za Galeba doista stvaralaËka, kao neminovna moguÊnost njegove egzistencije, smrt pokreÊe njegovo pripovijedanje, ali ne samo kao dijalektiËka sila negacije, nego kao drug iz djetinjstva: “Nasuπna hrana mojih dana i mojih noÊi. Pritajena klica svijesti u naπim zaboravima. Jedino stalno i vjeËito prisustvo u nama” (Desnica, 73). Kao apsolutna drugost u nama, smrt nam je paradoksalno ‡ bliska! Ivan Galeb prisjeÊa se prvih djetinjih dojmova o smrti, izlaæe vlastita razmiπljanja o njoj, suoËava se s tom apsolutnom nemoguÊnoπÊu vlastite egzistencije i pripovijeda, a pozicija iz koje pripovijeda (bolesniËka postelja) postavlja ga u blizinu umiruÊih drugih. Njihove su smrti razliËite, serijske, anonimne, neshvatljive, strane. Djeca, objaπnjava Galeb, ne podnose negaciju i zato je smrt neπto πto dotiËe samo druge, a ne njih same.38 Na sliËan naËin o smrti kao tubitkovu prelasku u Ne-viπe-tubitak (Nichtmehrdasein) raz- miπlja i Heidegger ‡ upravo ga taj prelazak iskljuËuje iz moguÊnosti da ga kao iskuπani razumije.39 MoguÊnost iskustva vlastite smrti svakome je tu- bitku uskraÊena i zato smrt drugih ostavlja joπ veÊi dojam. Meutim, to joπ uvijek nije naπe iskustvo, nego smo u krajnjem sluËaju uvijek samo “prisut- ni”. Iskustvo smrti uvijek je iskustvo drugih i, prema tome, izvan naπe moguÊnosti zahvaÊanja. UnatoË tome, dodaje Heidegger: “Smrt je jedna moguÊnost bitka koju uvijek mora preuzeti tubitak sam” (Heidegger, 285). Drugim rijeËima, smrt (kao najvlastitiju neodnoπajnu nenadmaπivu moguÊ- nost nemoguÊnosti) nemoguÊe od drugoga preuzeti na sebe. »ak ni ærtvo- vanje vlastitog æivota ne znaËi preuzimanje smrti drugoga na sebe zbog to- ga πto je ona esencijalno uvijek “moja”: jedino kroz anticipaciju i gledanje smrti u oËi postaje egzistencija tubitka autentiËnom i cjelovitom.40 38 “Smrt je samo za druge. Ona pripada ne-ja. Ona je svojstvenost, ona je, πtoviπe, baπ najprisnije obiljeæje onog πirokog, prostranog, nebrojenog ne-ja koje napram nama i svud oko nas stoji. ‡ Smijeπno! »ista proturjeËnost, apsurd! Kako bi se ja odjednom moglo da preobrne u svoju suπtu suprotnost - u ne-ja!” (Desnica, 48) 39 Heidegger, 270. 40 Prema Heideggerovu miπljenju, anticipacija smrti izvlaËi tubitak iz svakidaπnjeg neautentiËnog bezliËnog modusa bitka u kojemu “Svatko jest Drugi i nitko nije on sam. Se kojim biva dan odgovor na pitanje o Tko svakidaπnjeg tubitka jest Nitko, kojemu se sav tubitak u bitku-meu- 45 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 PitajuÊi se o moguÊnosti prave (autentiËne) smrti, Blanchot polazi od Heideggerove koncepcije. Izvor tjeskobe modernog Ëovjeka je bojazan da bi mogao biti pogoen anonimnom smrÊu, onim bezliËnim “umire se” (On meurt/man stirbt) koje, prema Heideggeru, proizlazi iz neautentiËnog naËina bivstvovanja. U preziru prema anonimnoj smrti, Blanchot prepoznaje preruπenu tjeskobu potaknutu anonimnoπÊu same smrti.41 Rilkeov Malte Laurids Brigge osjeÊa tjeskobu pred takvom “masovno proizvedenom” smr- Êu, beznaËajnom i banalnom. Ivan Galeb suosjeÊa s generalom izruËenom upravo takvoj svakidaπnjoj, obiËnoj, privatnoj, pasivnoj smrti kojom umiru mnogi u bolniËkim “πterbcimerima”: ne umiru, bivaju poginuti.42 Komentira- juÊi Heideggerovu neprimjerenu opasku o fabrikaciji leπeva u Auschwitzu,43 Giorgio Agamben objaπnjava etiËki projekt bitka ka smrti koji pokazuje kako se Ëovjek odluËnoπÊu izvlaËi iz banalnosti svakidaπnjice u kojoj ano- nimna smrt svagda pogaa druge i nikada nije doista prezentna.44 Rilke je drugima uvijek sebe veÊ izruËio” (Heidegger, 145). Zbog toga svakidaπnjicom vlada izbjega- vanje smrti tako uporno da i bliænji uvjeravaju i samoga umiruÊega kako Êe izbjeÊi smrt. Smrt tako postaje samo smrtni sluËaj, a svakidaπnji bitak ka smrti neprestani je bijeg pred njom. BolniËka svakidaπnjica Ivana Galeba pripovjedaËa ispunjena je takvim sluËajevima: “Dakle, onog u susjednoj sobi viπe nema. Tako to veÊ biva. Ali to se obiËno ne deπava nama. To su stvari koje se obiËno Ëuju, utiπane i priguπene, kroz oπite, kroz dobro izolirane oπite. Ako vi, na primjer, imate sobu broj 7, to Êe se desiti, recimo, u sobi broj 6 ili u sobi broj 8. Nikad, skoro nikad baπ u sobi broj 7. Jer smrt ‡ to je za druge, za ne-ja. To je za susjeda. Osim toga, broj 7 je sretan broj. Boæe moj, neÊemo to shvatiti tako da nam broj 7 prosto zajemËava besmrt- nost! To ne. Ali eto, daje nam neke nade da Êe nas, ‘bar za ovaj put’, to mimoiÊi” (Desnica, 181). Meutim, upravo je istrËavanje u smrt, anticipacija svrπetka ono πto tubitak izvlaËi iz neautentiËnosti se i otkriva mu njegov “najvlastitiji bitak u njegovoj nenadmaπivoj cjelini” (Heidegger, 31). 41 Blanchot, 1955: 154. 42 “General umire. Nastojim da ga æalim. Trudim se da suosjeÊam s njim. Na koncu, to mi je i dug samrtniËke solidarnosti!... Jest, moj tuæni generale! Ovo nije herojska smrt, smrt u πvipsu slave, smrt kao Ëinjenje. Ovo je privatna, pasivna smrt, smrt kao podnoπenje. Smrt nauznaËke. ‘Ja umirem’, ‘ja dajem æivot’, ‘ja Êu poginuti’! Dakako, tu sam ja onaj koji neπto Ëini, tu sam ja glavno lice, gospodar situacije! Ne dragi gospodine! Ovdje se ne umire tako! NeÊeπ niπta ti, nego Êe neπto tebe. NeÊeπ ti poginuti, nego Êeπ naprosto biti poginut!...” (Desnica, 232). 43 “Sterben sie? Sie kommen um. Sie werden umgelegt. Sterben sie? Sie werden Bestandstücke eines Bestandes der Fabrikation von Leichen. Sterben sie? Sie werden in Vernichtungslagern unauffällig liquidiert. (...) Sterben aber heißt, den Tod in sein Wesen austragen. Sterben können heißt, diesen Austrag vermögen. Wir vermögen es nur, wenn unser Wesen das Wesen des To- des mag. (...) Massenhafte Nöte zahlloser, grausig ungestorbener Tode überall ‡ und gleichwohl ist das Wesen des Todes dem Menschen verstellt.” (Heidegger, 1994: 56) 44 “Tim je znakovitiji poloæaj Auschwitza na bremenskoj konferenciji. Iz tog oËiπta logor bi bio mjesto gdje smrt nije moguÊe iskusiti kao najsvojstveniju i neuklonjivu moguÊnost, kao mo- 46 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 Blanchotu vaæan zato πto je, po njegovu miπljenju, prvi u umjetnosti vidio moguÊnost za povratak k sebi i naËin da se dokinu (spomenute) anonimnost, beznaËajnost i banalnost smrti.45 Za Rilkea smrt nije ono “najvlastitije” samo u posljednjim trenucima æivota, ona to postaje puno ranije, od samoga po- Ëetka æivota. Kako za Heideggera, tako i za Galeba, ona je sastavni dio eg- zistencije: “Negdje duboko zapretana u djetinjem biÊu leæi jedna Êelija u kojoj tinja besmrt- nost. A odmah do nje, u neposrednom susjedstvu, druga Êelija u kojoj drijema smrt. One æive u dobrim susjedskim odnosima. I naizmjence se javljaju, oglaπuju se iz dubine ‡ naπa vjeËita popudbina i naπi stalni suputnici, od poËetka do kraja. Njihov naizumjeniËni dvopjev jeste predivo naπeg æivota” (Desnica, 49). Rilkeov osnovni zahtjev da smrt uËini vlastitom odnosno opsesija onoga ja koje æeli umrijeti, a da pritom ne prestane biti ja, isto je πto i Heideggerova æelja za autentiËnom smrÊu kao trenutkom kojemu ja ide ususret, kao prema svojoj apsolutno najvlastitijoj moguÊnosti.46 Tako i DesniËin Galeb, piljeÊi odluËno smrti u oËi, svjedoËeÊi smrtima drugih, pripovijeda svoju æivotnu priËu. PitajuÊi se o smrti, pitamo se o subjektu. Da su ta dva pitanja usko povezana pokazali su Hegel, Heidegger, Blanchot, Rilke, Desnica. U ovoj pseudo-autobiografiji ili pseudo-auto- portretu Ivana Galeba smrt (istaknuta i u podnaslovu) igra vaænu ulogu: po- kreÊe pripovijedanje, daje autoritet pripovjedaËu, ali otvara i perspektivu drugosti, neizbjeænu poziciju s koje se moæe pokazati/izloæiti junak priËe. Michel Beaujour istiËe razliku izmeu dvije sliËne vrste memoarskog teksta: autobiografije i autoportreta. Potonji se od autobiografije, doduπe, razlikuje odsutnoπÊu kontinuiteta u pripovijedanju, ali zato svoju koherenciju postiæe pomoÊu sistema meusobnih upuÊivanja, anaforama, prekrivanjima i podu- darnostima te tako stvara dojam diskontinuiteta, anakronistiËkih poredaka ili montaæe suprotno sintagmatici naracije.47 Dok autobiografije, prikazujuÊi kronoloπki tijek neËijeg æivota, teæe odgovoriti na pitanje πto su Ëinili njihovi guÊnost nemoguÊnosti. Mjesto, dakle, gdje Ëovjeku nije dano prisvajanje nesvojstvenog i gdje faktiËko gospodstvo neautentiËnog ne poznaje ni obrate ni iznimke. Zbog toga je u logorima (kao uostalom ‡ prema filozofovu mnijenju ‡ u epohi bezuvjetnog trijumfa tehnike) bit smrti prikrivena i ljudi ne umiru, nego bivaju proizvedeni kao leπevi.” (Agamben, 52) 45 Blanchot,157. 46 Ibid.,163. 47 Beaujour, 3. 47 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 junaci i zaπto, autoportreti teæe odgovoru na pitanje: tko je junak ovoga prikaza. Beaujour tvrdi da to pitanje na kraju biva stavljeno po strani za vo- lju razmatranja problema jezika i pisanja iz razloga πto pisanje nije transpa- rentan medij koji piscu autoportreta omoguÊuje neposredan odnos s vlastitim jastvom, dapaËe joπ ga viπe zamagljuje.48 Isti problem muËi i pripovjedaËa Galeba koji je æelio napisati neπto kao “svoj æivot” ili “svoje djetinjstvo”, ali je, eto, odlutao u nekakva maπtanja, meditacije, u nekakav “irealni dnev- nik”. U potrazi za znaËenjem vlastita æivota, Galeb ocrtava takav jedan auto- portret u kojemu cilj otkrivanja vlastita jastva postaje sve dalji i nedostiæniji ‡ projekt s neizvjesnim ishodom. ÆUDNJA ZA ZNA»ENJEM Æudnja za vlastitom priËom suoËena s pripovijedanjem drugoga osnovni je razlog Odisejeva ganuÊa, piπe Cavarero, ali æudnja koja je trenutna, sadaπnja i neodloæna. I dok ona u svojoj argumentaciji poseæe za Nancyjevim odre- enjem egzistenta,49 kada raspravlja o Odisejevim suzama u obzir ne uzima njegovo vrlo poticajno tumaËenje æudnje modernog subjekta za znaËenjem.50 Upravo takva æudnja, po Nancyjevim rijeËima, oznaËava svaki pokuπaj mo- dernog subjekta da zahvati sebe, da pristupi vlastitom jastvu. Uvijek je za- pravo rijeË o pokuπaju da se vrati ono πto je odavno izgubljeno ili da se pro- nae ono πto nikada nije ni bilo prisutno. U svakom sluËaju uvijek je rijeË o nekoj odsutnosti ili udaljenosti. ZnaËenje je udaljeno, daleko, a subjekt se definira kao subjekt vlastite æudnje ‡ æudnje da postane subjekt. Æudnja je tako istodobno teænja za znaËenjskim ispunjenjem i znak udaljenosti znaËenja odnosno znak njegove udaljene prisutnosti.51 I u Hegelovoj koncepciji, æud- nja (kao ontoloπka kvalifikacija pristupa jastvu) je “prazan oznaËitelj uda- ljenog oznaËenog” (Nancy, 1993: 32). To samo znaËi da je æudnja, kao teænja oznaËitelja za oznaËenim, osnovni zakon oznaËavanja. Meutim, znaËenje 48 Gregg, 40. 49 “We can thus complete the formula, borowed from Nancy, that defines the existent. Precisely because it is exposable it is also narratable. Indeed, we are talking about the unrepeatable uniqueness of each human being. We are talking about who Ulysses is; this is why, when he hears his story told, he weeps...” (Cavarero, 33) 50 Nancy, 1993: 31. 51 Ibid., 31. 48 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 je manjak, nedostatak, praznina koja generira æudnju. Njezina moÊ je moÊ negacije ‡ odvajanje subjekta od samoga sebe iz Ëega slijedi otkriÊe da nje- gova istina, vrijednost i kraj leæe negdje drugdje, premda je on sam to drugdje koje ne prestaje otvarati procjep/prazninu ispunjen/u strahom i nemirom.52 Subjekt se stoga spontano baca naprijed u smjeru odsutnog znaËenja, u smje- ru koji ne zna unaprijed. Spontanost je u ovom sluËaju jedan vid anticipa- cije znaËenja. ParafrazirajuÊi Descartesa, Nancy objaπnjava kako izgublje- nom subjektu preostaje jedino iÊi naprijed, a da pritom ne pokuπava odrediti smjer vlastita kretanja. U ovakvim uvjetima, smjer se sastoji u napetosti sa- me æudnje koja usmjerava utoliko πto je æudnja za smjerom. Upravo zato æudnja ne moæe oznaËiti ili pokazati/predstaviti predmet vlastite teænje. Jedi- no πto moæe je “odrediti ga analogijski, metaforiËki, neizravno, pribliæno, sredstvima ocrtavanja koja su stalno podvrgnuta preradbi.”53 Drugim rije- Ëima, ne radi se o tome da se u potpunosti i toËno zahvati i oznaËi cilj, nego da se oznaËi sam projekt koji je ujedno i istina subjekta. Zbog toga, zakljuËuje Nancy, Ëovjek humanizma nikada ne moæe biti tamo gdje je, nego iskljuËivo u projektu i kao projekt: on mora postati to πto jeste (obrazovanjem, inten- cijom, naporom, transformacijom, napredovanjem, anamnezom). Ostvarenje toga projekta moguÊe je samo u buduÊnosti, nikad u sadaπnjosti: “Ëovjek humanizma, njegov prezent i njegova prezentacija (njegovo znaËenje) ne mogu se poklopiti” (Ibid., 34). To znaËi da subjekt kroz projekciju (u buduÊ- nost) prisvaja udaljenu prisutnost vlastita znaËenja. Prema Nancyjevu miπlje- nju, to je razlog zbog kojega su i projekt i projekcija po svojoj prirodi neiscrpni. DesniËin nam se roman kao pseudo-autoportret Ivana Galeba pred- stavlja kao takav jedan projekt/projekcija okrenut/a u buduÊnost. Æudnja za znaËenjem doista pokreÊe Galebovo pripovijedanje, æudnja za znaËenjem vlastitog Ja, teænja za zahvaÊanjem tog udaljeno-prisutnog oznaËenog koje stalno izmiËe pripovjedaËevim provizornim sredstvima oznaËavanja. ZnaËe- nje subjekta u samom je projektu, u projekciji, piπe Nancy. A kakva je ta projekcija? Koje probleme ona generira? I na kraju pitanje statusa pripo- vijedanja u javnom prostoru koje je svojim razmatranjem naËela Hannah Arendt. Kao osnovni uvjet djelovanja i govora, Arendt je istaknula ljudsku pluralnost koja ima dvojak karakter jednakosti i razliËnosti.54 Meutim, 52 Ibid., 33. 53 Ibid., 34. 54 “Da ljudi nisu jednaki, niti bi mogli razumjeti jedni druge i one koji su im prethodili, niti pla- nirati za buduÊnost i predvidjeti potrebe onih πto Êe nakon njih doÊi. Da ljudi nisu razliËni, 49 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 razliËnost valja razlikovati od drugo(tno)sti koju posjeduje sve πto postoji. RazliËnost, s druge strane, posjeduju samo æiva biÊa (Ëak i primjerci iste vrste). Jedinstvenost Ëovjeka Ëine i drugost i razliËnost, a ona se izlaæe i ot- kriva iskljuËivo kroz govor i djelovanje.55 Tako se prema Arendt, ljudska biÊa istodobno pojavljuju jedna drugima i jedna s drugima. Govor i djelo- vanje odvijaju se upravo u ovom prostoru izmeu.56 U raspravi “De l’être singulier pluriel” iz 1996. godine Nancy nastavlja promiπljati zajednicu polazeÊi od Heideggerove koncepcije subitka, ali sada puno veÊu pozornost posveÊuje pojmu singularnosti.57 I prema Nancyjevu miπljenju, sve se odvija i protjeËe izmeu nas, ali on ide korak dalje: u tome izmeu ne vidi ni kon- zistenciju ni kontinuitet. Ne radi se ni o tkivu, ni o sponi: “’Izmeu’ je raz- micanje i razmak kojeg singularno kao takvo otvara, i to kao njegovo oprosto- renje smisla” (Nancy, 2004: 59). To znaËi da izmeu razliËitih singularnosti umjesto kontinuiteta postoji kontigvitet, bliskost i razdvajanje: “Svako biÊe dodiruje svako biÊe, ali zakon dodira je odvojenost i joπ viπe heterogenost povrπina koje se dodiruju” (Ibid., 59). Singularnost kao pojam kojim Nancy zamjenjuje pojam subjekta nije jednostavno misliti. On to stoga Ëini polazeÊi od onoga kako se singularnosti pojavljuju, jedna s drugom ili jedna pored druge, a Ëiji je bitak uvijek veÊ subitak.58 Singularnosti se pojavljuju s drugim svako ljudsko biÊe drugaËije od bilo kojega drugog koje jest, bilo je ili Êe biti, za sporazumije- vanje im ne bi trebali ni govor ni djelovanje. Znakovi i zvukovi za priopÊavanje neposrednih, istovjetnih potreba i æelja bili bi dostatni.” (Arendt, 142) 55 Arendt, 143. 56 “Djelovanje se i govor odigravaju meu ljudima, buduÊi da su k njima usmjereni, i zadræavaju svoju sposobnost otkrivanja djelatnika Ëak i ako je njihov sadræaj iskljuËivo ‘objektivan’, ako se tiËe svijeta stvari u kojemu se ljudi kreÊu, koji fiziËki meu njima leæi i iz kojega izniËu nji- hovi specifiËni, objektivni svjetovni interesi. Ovi interesi tvore, u najdoslovnijem znaËenju rijeËi, neπto inter-est, πto leæi meu ljudima i stoga ih moæe dovesti u odnos i povezati. VeÊina djelovanja i govora tiËe se ovoga iz-meu koje se mijenja sa svakom skupinom ljudi, tako da veÊina rijeËi i Ëinova, pored toga πto je raskrivanje djelatnika koji djeluje i govori, govori i o nekoj svjetovno objektivnoj zbilji. Obzirom da je to raskrivanje subjekta sastavni dio svih, Ëak i najviπe ‘objektivnih’ meuodnoπenja, ono fiziËko, svjetovno iz-meu, skupa s njegovim in- teresima, prekriveno je i obraslo jednim posve drugaËijim iz-meu koje se sastoji od Ëinova i rijeËi, a svoj nastanak zahvaljuje iskljuËivo djelovanju ljudi i njihovu izravnom meusobnom obraÊanju. Ovaj drugi, subjektivni iz-meu nije opipljiv, buduÊi da nema nikakvih opipljivih objekata.” (Ibid., 148) 57 U veÊoj mjeri nego u ranije objavljenoj raspravi “La communauté desoeuvrée” iz 1986. g. koja je kod nas objavljena pod naslovom “Razdjelovljena zajednica”. 58 “(...) otkrivajuÊi se kao ulog smisla bitka, Dasein se veÊ prije bilo kojeg drugog izlaganja, otkrio kao biti-sa. Smisao bitka nije prvo na djelu u Daseinu kako bi se zatim ‘priopÊio’ dru- 50 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 singularnostima, njihova je egzistencija zajedniËka (koegzistencija), ali ne kao dijeljenje neke (zajedniËke) biti nego kao meusobno izlaganje. Upravo je izlaganje za Nancyja vaæan pojam. UvodeÊi pojam singu- larnosti, odbacio je unutraπnju bit kao temelj subjektivnosti. Umjesto subjekta imamo samo njega ili nju ovom ili onom obliku, u ovom ili onom stanju ‡ nikada u cijelosti.59 ZahvaÊanje unutarnje biti je nemoguÊe jer postoji samo izvanjskost, samo izlaganje i meusobno dodirivanje mnoπtva singularnosti. Jezik je, smatra Nancy, ono πto izlaæe pluralnu singularnost: “U njemu je cjelokupnost biÊa izloæena kao svoj smisao, to jest kao izvoriπno dioniπtvo prema kojem se biÊe odnosi prema biÊu, kolanje smisla svijeta koje nema ni poËetka ni kraja” (Ibid., 124). Subitak tako podrazumijeva “simultanost svih prisutnosti koje su sve jedne s obzirom na druge i od kojih nijedna nije za sebe, a da nije za druge” (Ibid., 124). PolazeÊi od Batailleva principa nedostatnosti kao temelja svega biÊa,60 (ali i Heideggerova isticanja nedovrπenosti/nedo- statnosti tubitka) Blanchot u svojoj raspravi o zajednici zakljuËuje kako svijest jastva o vlastitoj nedovrπenosti i necjelovitosti proizlazi upravo iz njegova mise en question kroz izloæenost drugome. Svako biÊe zbog toga i apelira na drugog od kojeg traæi potvrdu (ne hegelijansko priznanje). Izlaganje i pripovijedanje, dva pojma koja Cavarero u svojoj parafrazi Nancyja dovodi u vezu: upravo zato πto je izloæiv, egzistent je ispripovjediv. Pripovijedanje je ono πto egzistenti meusobno dijele: æivotne priËe koje izlaæu/raskrivaju vlastite junake. Za Arendt, grËki polis je trebao “umnoæiti πanse za svakoga da se istakne, da u Ëinu i rijeËi pokaæe tko je u svojoj je- dinstvenoj razliËnosti” (Arendt, 159). To znaËi da je polis, kao osobiti oblik subitka, osigurao da djelovanje i govor kao najosjetljivije ljudske djelatnosti te Ëinovi i priËe, kao najmanje opipljivi i najprolazniji ljudski proizvodi, postanu neprolazni. Organizacija polisa, fiziËki osigurana zidinama, svoje- vrstan je oblik organiziranoga pamÊenja.61 Kao zajednica govornika koji se u svojim razliËitim jedinstvnim oËitovanjima jedni drugima meusobno raskrivaju/izlaæu, polis je ostvarenje singularnog pluralnog bitka:62 gome ‡ njegovo udjelovljenje je istovjetno tome biti-sa. Odnosno drugaËije: bitak je udjelovljen kao ‘sa’” (Nancy, 2004: 77). 59 Nancy, 2004: 61. 60 Blanchot, 1983: 19. 61 Arendt, 160. 62 “Pravo govoreÊi, polis nije grad-dræava po svome fiziËkom poloæaju; to je organizacija ljudi kakva nastaje iz zajedniËkog djelovanja i govorenja, a njegov istinski prostor leæi meu ljudima koji u tu svrhu æive zajedno bez obzira na to gdje se naπli.” (Arendt, 161) 51 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 “Ona smrtnome djelatniku daje sigurnost da njegova prolazna egzistencija i nestajuÊa veliËina nikada neÊe biti bez one zbiljskosti koja proizlazi iz toga da ga vide, Ëuju i da se uopÊe pojavljuje pred publikom bliænjih, koja bi se izvan polisa morala osloniti na Homera i ‘druge njegova zanata’ da joj predstave ono πto nisu vidjeli” (Arendt, 160). IZLAGANJE UMJETNIKA Tko je junak DesniËina romana? Tko se izlaæe/raskriva Galebovom priËom, a tko njegovim pripovijedanjem? Tko je pripovjedaË? Odgovor je jedno- stavan (na tragu Valeryja): pripovjedaË je umjetnik u potrazi za vlastitom umjetnoπÊu. Galeb, propali glazbenik prisjeÊa se svoga djetinjeg ja koje je lunjajuÊi po obiteljskom tavanu nabasalo na violinu pokojnog bakinog brata. Taj je susret s glazbom presudno odredio tijek njegova æivota: “Iz te moje preosjetljivosti za muziku (ili, taËnije, za zvukove) moji su u djetinjstvu zakljuËili da sam jako sklon muzici, i dosljedno, bez sumnje, za nju nadaren. I mislim da je to bila prva ishodna pogreπka u Ëitavoj toj stvari. Jer dræim da baπ to, i jedino to, nije pravi put kojim se ulazi u sferu muzike, ili bilo koje umjetnosti uopÊe. (...) No izgleda da sam se priliËno kasno svega toga sjetio. Kao πto se uopÊe, po sili same stvari, kasno sa sigurnoπÊu osvjedoËavamo o promaπenom: o tome moæe da nas pouzdano i do kraja osvjedoËi tek neuspjeh” (Desnica, 53). PrisjeÊajuÊi se ovako svojih glazbenih poËetaka i nezgode koja je pre- kinula njegovu violinistiËku karijeru, zreli Ivan Galeb kao pripovjedaË priz- naje ono πto kao junak vlastite æivotne priËe nije mogao uËiniti do kraja. To da je sluËaj koji mu je ostavio trajnu povredu ruke doπao u pravi Ëas kao ali- bi za neispunjena oËekivanja, svoja i tua. Sada, toliko godina kasnije, pripo- vjedaËeva perspektiva raskriva neispunjenog glazbenika kojega je sluËaj spasio suoËavanja s moguÊnoπÊu neuspjeha. Da bi mogao govoriti o sebi kao junaku, Galeb se mora odvojiti od sebe, zauzeti poziciju drugoga. Dok je kao junak obmanjivao druge istinom o svojim umjetniËkim sposobnostima, a pomalo lagao i samome sebi, pripovjedaË kao instanca odgovorna za priËu, pred licem smrti obvezuje se na istinu.63 Priznavπi i razotkrivπi gubitak (glaz- 63 “I po svoj prilici ovo je prvi put πto sam i samom sebi tu stvar ovako izriËito i do kraja priznao. Snagu pune iskrenosti dobivamo tek pred licem neËeg daleko vaænijeg, daleko presudnijeg od onog πto priznajemo. Moæda tek pred licem One naspram kojoj sve drugo postaje sitno i bez- bolno do niπtavnosti.” (Desnica, 55) 52 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 bene) umjetnosti koja nikada nije bila doista (autentiËno) prisutna u Galebu, pripovjedaË kreÊe u potragu za onim πto je ostalo. Smrt je ta pokretaËka sila koja je, kako se u romanu pokazuje, poËetak i preduvjet pripovijedanja. Smrt kao apsolutna drugost izvlaËi Galeba iz pozicije jastva u poziciju dru- gog: da bi mogao pripovijedati i tako moæda vidjeti znaËenje vlastitog æivota, i tko zna πto joπ. Pisanje se, napominje Galeb, kod njega javilo kao senilna pojava,64 kao potreba da sagleda vlastiti æivot, da pokuπa proæivljenom pridati znaËenje i iz pozicije drugog odnosno perspektive pripovjedaËa ‡ vidjeti onu rodu iz priËe Karen Blixen! Junak Galeb i pripovjedaË Galeb, ispripovijedano i pripovjedno ja razli- kuju se, dijeli ih vremenski i iskustveni jaz, njihove su perspektive bliske i udaljene, zapravo ‡ blisko udaljene. PriËa izlaæe/raskriva Galeba kao onoga tko se, izgubivπi vlastitu umjetnost, odao lutanjima po provincijama gdje je svaka njegova izvedba “uvijek praÊena pomiπlju i uzdahom sluπalaca: πto bi tek bilo da Ëovjek nije ovako unesreÊen!” (Desnica, 45) Izloæivπi junaka priËe kao gubitnika, pripovjedaË izlaæe i vlastito gubitniπtvo. Pitanje je moæe li se kao takav, kao gubitnik vlastite umjetnosti uopÊe nazivati umjetnikom? Je li nezgoda dokinula sve moguÊnosti njegova bivstvovanja? Galeb poËinje pisati u bolnici, nadomak smrti, nakon πto je Ëitav æivot “proveo po svijetu u potucanju i jurnjavi za opsjenama” (Ibid., 154), Ëini mu se da joπ uvijek ima neπto vaæno za reÊi. No pisanje je i pitanje postajanja, upozorava Gilles Deleuze, uvijek nedovrπeno, na pola puta da bude oblikovano. Postati, prema tome, ne znaËi poprimiti formu, nego pronaÊi prostor bliskosti, neraspoznat- ljivosti ili neizdiferenciranosti.65 Drugim rijeËima, postajati pisac znaËi uÊi u takav prostor u kojemu se viπe nije moguÊe razlikovati od pisca. Postajanje je uvijek “postajanje meu” drugima, u ovom sluËaju piscima. No to ne podrazumijeva nikakvu zaokruæenost, nikakav puni identitet koji valja posti- Êi. Pisac kao instanca koja postaje liπena je svojih formalnih karakteristika.66 64 “A ovo kod mene ‡ ovo je treÊi sluËaj: pisanje kao senilna pojava. Ni ta pojava nije tako rijetka. Mnogo ËeπÊa nego πto se misli. U nekim godinama, ljudima, pa i sasvim priprostim, doe svrbeæ pisanja. Odjednom im se uËini da neπto vaæno imaju da saopÊe. A poπto, neuki, valjda i ne znaju za druge umjetniËke forme ‡ najËeπÊe upru da piπu testament.” (Desnica, 152) 65 Deleuze, 225. 66 “Becoming is always ‘between’ or ‘among’: a woman between women, or an animal among others. But the power of the indefinite article is effected only if the term in becoming is stripped of the formal characterisctics that make it say the (‘the animal in front of you...’). When LeClézio becomes-Indian, it is always as an incomplete Indian who does not know ‘how to cultivate corn, or carve a dugout canoe’; rather than acquiring formal characteristics, he enters a zone of proximity.” (Deleuze, 226) 53 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 To znaËi da je na pola puta, kao nikada dovrπeni projekt, nikada ispunjena svrha, ali uvijek u postajanju. Na taj naËin valja razumjeti i Valeryjeve rijeËi s poËetka ovoga rada. Prema tome, umjetnik je umjetnik kada je u potrazi za onim πto ga Ëini umjetnikom, a to πto ga Ëini umjetnikom upravo je njegova potraga. Umjetnik je uvijek umjetnik u nastajanju, a nastajanje je projekt s neizvjesnim ishodom, traganje odreeno neodreenoπÊu. I u Galebovu sluËaju rijeË je o postajanju, o singularitetu koji nam se razotkriva na razini pripovijedanja. DjelujuÊi i govoreÊi, ljudi izlaæu svoju razliËitost i jedinstvenost drugima, a djelatnost pripovjedaËa upravo je njegovo pripovijedanje. Stoga i Galebovo pripovije- danje izlaæe svoga djelatnika, Galeba pripovjedaËa, umjetnika koji (potaknut gubitkom umjetnosti koja nikada i nije bila njegova) traæi svoju umjetnost. Umjetnik bez izlaganja svoga djelovanja (i svoga djela) nije niπta. On jest po tome πto se pojavljuje meu drugima i za druge. Ako identitet jastva postulira drugog kao nuænost, onda umjetnikov identitet takvo πto iziskuje joπ i viπe. Izlaganje je njegov bitak kao bitak koji je uvijek veÊ s drugima i za druge. Njegovo se postajanje odvija na razini pripovijedanja kao Künst- lerroman o postanku pisca. Premda je u pitanju identitet pripovjedaËa, put ka znaËenju je priËa kojom se izlaæe junak, a koja je, paradoksalno, æivotna priËa samoga pripovjedaËa. Rezultat njegova djelovanja je rukopis: “(...) u kovËegu su i arci mog dnevnika, koje sam ispisao u bolniËkoj dokolici. Eto, pod starost sam iskusio i to: πto znaËi posjedovati jedan rukopis. Primirisao sam i spisateljske slasti. ©aπav posao! Ako sam dobro shvatio u Ëemu je stvar, treba naopako proæivjeti Ëitav jedan æivot, pa da bi se odatle napisala jedna, i to najËeπÊe slaba knjiga!” (Desnica, 342) Rukopis bi, prema tome, predstavljao znaËenje Galebova æivota, ali ne na naËin da ga zaokruæuje i tvori njegov identitet. Rukopis je trag njegova djelovanja, ono πto ga izlaæe kao umjetnika. PokuπavajuÊi odgovoriti na pitanje vlastitog identiteta (Tko sam ja?) pripovjedaË Galeb kreÊe u avanturu. Kao rezultat prijeenog puta rukopis nam raskriva πto pripovjedaË jeste ‡ umjetnik u postajanju, umjetnik u traganju za umjetnoπÊu. Cijeli Galebov æivot bio je potraga, a upravo je njegova æivotna priËa izloæila njegovu singu- larnost, ne njegov identitet, jednu od njegovih moguÊnosti, jedno njegovo ostvarenje, jednu od niza raketa njegove liËnosti. Jer, kako bi rekao Nancy, singularnost je uvijek veÊ u mnoæini, a ni Galebov daimon sigurno nije sam. 54 NOVA CROATICA • Zagreb, V (2011) 5 LITERATURA Agamben, Giorgio 2008. Ono πto ostaje od Auschwitza, Arhiv i svjedok, prev. KopiÊ, Mario, Biblioteka Antibarbarus, Zagreb. Arendt, Hannah 1991. Vita Activa, prev. Flego, Viπnja/ PaiÊ-JuriniÊ, Mirjana, Biblioteka August Cesarec, Zagreb. Beaujour, Michel 1991. Poetics of the Literary Self-portrait, New York University Press, New York. Benjamin, Walter 1986. EstetiËki ogledi, prev. StamaÊ, Truda/ KneæeviÊ, Snjeπka, ©kol- ska knjiga, Zagreb. Biti, Vladimir 2005. “Mama Yumba i Mumbo Jumbo: ProljeÊa Ivana Galeba Vladana Desnice” u Doba svjedoËenja: tvorba identiteta u suvremenoj hrvatskoj prozi, Matica hrvatska, Zagreb. Blanchot, Maurice 1955. L’espace littéraire, Gallimard, Paris. Blanchot, Maurice 1983. La communauté inavouable, Les éditions de minuit, Paris. BoæiÊ Blanuπa, Zrinka 2010. “Smrt i zahtjev za pisanjem: Blanchot, Hegel, Heidegger” u Knjiæevna smotra, God. XLII, Br. 157‡158(2010), str. 3‡14. Cavarero, Adriana 2000. Relating Narratives: Storytelling and Selfhood, prev. Kottman, Paul A., Routledge, London/New York. Deleuze, Gilles 1997. “Literature and Life” u Critical Inquiry, Vol. 23, No. 2 (Winter, 1997), str. 225‡230. Desnica, Vladan 1975. ProljeÊa Ivana Galeba: Igre proljeÊa i smrti/ Pronalazak Athana- tika (Nedovrπeni roman), Prosvjeta, Zagreb. Gregg, John 1994. Maurice Blanchot and the Literature of Transgression, Princeton University Press, New Jersey. Heidegger, Martin 1985. Bitak i vrijeme, prev. ©ariniÊ, Hrvoje, Naprijed, Zagreb. Heidegger, Martin 1994. Bremer und Freiburger Vorträge, Gesamtausgabe, Band 79, Vittorio Klostermann, Frankfurt am Main. Kristeva, Julia 2001. Hannah Arendt: Life is a Narrative, University of Toronto Press, Toronto/ Buffalo/ London. Nancy, Jean-Luc 1993. The Gravity of Thought, prev. Raffooul, François/ Recco, Grego- ry, Humanities Press New Jersey, New Jersey. Nancy, Jean-Luc 2004. Dva ogleda, prev. Medak, Tomislav, Arkzin d.o.o., Zagreb. Nemec, Kreπimir 1988. Vladan Desnica, Zavod za znanost o knjiæevnosti, Zagreb. Wilkinson, Lynn R. 2004. “Hannah Arendt on Isak Dinesen: Between Storytelling and Theory” u Comparative Literature, Vol. 56, No. 1(Winter, 2004), str. 77-98. Zima, Zdravko 2006. “Tajna smrti u DesniËinoj prozi” u Knjiæevna republika, 4(2006), Sv. 3/4, str. 7‡12. 55 Z. BoæiÊ Blanuπa • VIDJETI DAIMONA? • 33∑56 SUMMARY TO SEE DAIMON? Presentation of selfhood in the novel ProljeÊa Ivana Galeba (Ivan Galeb’s Springs) Zrinka BoæiÊ Blanuπa According to Arendt, one’s identity remains hidden from the person himself/herself, like the daimon from Greek religion, that accompanies each man throughout his life, always looking over his shoulder from behind and thus visible only to others. As Nancy understands Heidegger, the existent (Man or Dasein) is always already with-others, always already within community. In Arendt’s view, through speech and action we insert ourselves into the human world revealing/exposing our uniqeness and distinctness to others. But, what does it mean to expose/reveal oneself? In Arendt’s opinion, the story, as a result of speech and deed, exposes/reveals its agent, makes one’s daimon visible to others. In order to address the question of storytelling and selfhood in Desnica’s novel Ivan Galeb’s Springs, we will take into account the aforementioned considerations. Since Ivan Galeb (the main character and narrator) is an artist in search of his art and his iden- tity, questions raised by Blanchot in his longstanding discussion on literature will be considered in relation to the novel. Key words: narration, story, death, life, exposition, singularity, Arendt, Cavarero, Nancy, Heidegger, Blanchot Primljeno 27. travnja 2011. 56
US