Toki Pona
(„dobra rěč“ abo „prosta rěč“) je
planowa rěč
. Mjeno rěče je wotwodźene wot
Pidźinskeho
słowa
toki
(wot jendźelskeho
talk
„rěčeć“) a
Esperantorěčneho
adjektiwa
bona
(„dobry“).
Planowa rěč bu wot
Kanadźanki
Sonja Elen Kisa
wudźěłana. Toki Pona bu wot njeje w lěće 2001 prěni raz online wozjewjena. Po jeje wobličenju je tuchwilu swětodaloko znajmjeńša 100 běžnych rěčnikow.
Ličby w Toki Pona su ekstremny přikład za minimalistiski koncept tuteje planoweje rěče. Hinak hač by so snadź wočakowało, njeeksistuja žane ličbniki wot jedyn hač do dźesać, na kotrychž potom cyły ličbnikowy system natwari. Wotpohlad toho bě, zo by so wužiwanje wjetšich ličbnikow poćežało, zo by so w zmysle
taoizma
k jednoremu wašnju myslenja wróćał. Cyłkownje eksistuja – jeli so tež nula wobkedźbuje – jenož štyri ličbniki: 0, 1, 2 a 5.
cyfra
ličbnik w Toki Pona
serbsce
ala
ničo
wan
jedyn
tu
dwaj
tu wan
dwaj jedyn
tu tu
dwaj dwaj
luka
pjeć
luka wan
pjeć jedyn
luka tu
pjeć dwaj
luka tu wan
pjeć dwaj jedyn
luka tu tu
pjeć dwaj dwaj
10
luka luka
pjeć pjeć
Wjetše ličbniki su hišće komplikowano twarjomne, tak zo so za čas rozmołwy rady toho wostaja. Na př. ličbnik 17 so mjenuje „
luka luka luka tu
“ (= pjeć pjeć pjeć dwaj). „
luka
“ je připódla prajene tež słowo za ruku.
Kisa oficialnje wužiwa pismiki
łaćonskeho alfabeta
zo by rěč reprezentowała,
z hódnosćemi kotrež so reprezentuja w
IPA
p, t, k, s, m, n, l, j, w, a, e, i, o,
u.
(To rěka,
klinči jako jendźelski
y,
a wokale su jako w španišćinje.)
Wulke pismiki so jenož wužiwaja za wosobowe a městne mjena (hlej deleka), nic za prěnje słowo sady. To rěka, wone markěruja cuze słowa, nihdy 120 Toki Pona korjenjow.
Małko entuziastow su druhe pisma za wužiće w Toki Pona adaptowali:
Korejski hangul
Tengwar
, a sadźbu
logogramow wzatu z Unicode
, a
originalna abugida
Alfabet wot Toki Pona je na 14 pismikow wobmjezowany. Eksistuje pjeć
wokalow
a dźewjeć
konsonantow
. Prěnja złóžka słowa so přizwukuje;
nazwukowym wokalom so móže opcionalnje
glotalny kluzil
započinać.
Njeeksistuja
diftongy
abo dołhe wokale, ani
konsonantowe skupiny
, ani
ton
Wurjekowanske přikłady w Toki Pona
akesi
"reptil, łažak, amfibija, dinosawrij, monster"
a e i pi toki pona
"a e i Tokipony"
esun
"bazar"
ilo
"nastroj, mašina"
jan
"čłowjek, wosoba, něšto; wosobowy, ..."
kala
"ryba"
luka
"ruka; pjeć"
mani
"pjenjezy; dolar; kapital"
nena
"hora; kneflk; nós"
oko
"woko"
pipi
"bruk; překasanc, insekt; pawk"
suno
"słónco; swětło"
tomo
"dom; rum; twarjenje"
uta
"huba"
waso
"ptačk"
Pódla wurjekowanja pismikow resp. słowow wobsteji jednore prawidło:
Wšě
wokale
buchu přeco dołho wurjekowane (kaž při němskim słowje
se
nd
abo
Wšě
konsonanty
buchu zwukoswěrnje wurjekowane a wostanu z tym zwukowje njepřeměnjowane (na rozdźěl wot němčiny abo jendźelšćiny)
Formowanje złóžkow wot Tokipona je podobne
japanšćinje
. Złóžki so zestaja přeco z konsonanta a wokala, z wuwzaćom prěnjeje złóžki słowa, kotraž móže tež jenož z wokala wobstać, a poslednjeje złóžki, na kotruž hodźi so přidatnje připowěšeć
. Přikład: „o“ (ho), „ala“ (nic, nje-), „ken“ (móc), „kule“ (barba). Tu wšě móžne
złóžki
Złóžki
Přispomnjenki
Złóžka 'u' móže kulojta abo njekulojta być.
ka
ke
ki
ko
ku
sa
se
si
so
su
ta
te
to
tu
Złóžka 'ti' by z 'si' zaměnjować móhła.
na
ne
ni
no
nu
pa
pe
pi
po
pu
ma
me
mi
mo
mu
ja
je
jo
ju
Złóžka 'ji' so wuhibuje dla podobnosće k 'i'.
la
le
li
lo
lu
wa
we
wi
Złóžce 'wu' a 'wo' falujetej dla jeju podobnosćow k 'u' a 'o'.
Na kóncu złóžki.
Analyza tekstow z 10.000 pismikami w Toki Pona slědowace proporcije za fonemy wot Toki Pona přinjese:
0.172 a
0.148 i
0.116 n
0.102 l
0.077 o
0.074 e
0.051 k
0.046 t
0.044 m
0.041 s
0.037 p
0.032 u
0.030 j
0.028 w
Nazal na kóncu złóžki so móže jako někajki nazalny konsonant wurjekować, hačrunjež je normalnje, asimilować na slědowacy konsonant. To rěka, typisce so stanje jako
[n]
před /t/ abo /s/, jako
[m]
před /p/, jako
[ŋ]
před /k/, a jako
[ɲ]
před /j/.
Jeje małkeho fonemoweho inwentara dla - Toki Pona dowoli wjele alofoniskich wariacijow. Na př., /p t k/ so móže wurjekować jako
[b
ɡ]
ale tež jako
[p
k]
, /s/ jako
[z]
abo
[ʃ]
ale tež jako
[s]
, /l/ jako
[ɾ]
ale tež jako
[l]
, a wokale móžeja być pak dołhe abo krótke.
Pak jeje zwukowy inwentar pak
phonotactics
(patterns móžnych zwukowych kombinacijow) so móžeja namakać pola wjetšiny čłowjeskich rěčow. Na př., */ji, wu, wo/ tež su njemóžne w Korejšćinje, kotrež je přihódne jeli so pisa Toki Pona w Hangulu, kotryž njebu žane wašnje měł, pisać tajke złóžki (hlej deleka).
Typologisce Tokipona je izolowaca rěč (po jednym
morfemje
w jednym słowje). Jeje stajny słowoslěd je
subjekt-werb-objekt
. Róle wšelakich słowow w sadźe so rozeznawa přez sadowodźělowy dźělak „la“ (kotryž kónči adwerbowy komplement), „li“ (dźěla subjekt wot werba), a „e“ (akuzatiwiska prepozicija). Modifikowacy (adwerby a adjektiwy) slěduja modifikowanemu słowu, nimo adwerbialnych podsadow, kotrež předesteja modifikowanej hłownej sadźe, rozdźělene wot jeje přez „la“.
Najmjeńše słowa so wužiwaja we wjacorych rólach, kaž
werb
substantiw
adjektiw
. Samo
prepozicija
ma tež werbowe a/abo substantiwowe wužića, na př. „tawa“ = „k“ abo „hić“.
Bazowe jednotne pronomeny su „mi, sina, ona, ni“ = „ja, ty, wón/wona/wono, tón/to“. Druhe pronomeny so formuja přez přidaće wot „mute“ (= „wjele“), tuž „mi mute“ = „my“, „sina mute“ = „wy“, atd. Słowo „jan“ (= „čłowjek, wosoba“) tež móže rólu měć kaž njedefinowany pronomen kaž esperantorěčne słowo „oni“, a „ijo“ („wěc“) kaž esperantorěčne słowo „io“ (serbsce „něšto“).
Jeli so pronomen „mi“ abo „sina“ jako subjekt sady wužiwa, potom so partikla „li“ njewužiwa, zo by subjekt wot predikata dźělił.
Pochad wšěch 118 bazowych słowow Tokipony, po datach z
oficialneje tokiponiskeje etymologije
(klikń na wobraz za wujasnjenja).
Toki Pona wuńdźe z zakładnym słowoskładom wot jenož 123 słowow
. Tute słowa su nimo toho hišće zwjetša jara krótke dźeržane, a pochadźeja předewšěm ze slědowacych rěčow:
W Toki Pona so wjele zestajenych syntagmow wužiwaja, dokelž woprawdźita kompozicija njeeksistuje.
„kili suwi jelo“ = „banana“ (po słowje: płód słódki žołty, tuž „žołty słódki płód“,
jendźelsce
yellow fruit)
„pan pi sike mama waso“ = „wafla“ (po słowje: žitny produkt, wot, koło, maćerny, ptačka, tuž „jejkowy plinc“,
jendźelsce
cereal-grain-product of bird maternal round-things)
Mjena dźělow ćěła předstaja wulki dźěl słowoskłada wot Tokipona, ale wone so runočasnje často tež metaforisce wužiwaja.
Słowa za dźěle ćěła su (Kedźbu, zo słowa bjez nóžki steja w wšěch žórłach.):
lawa (hłowa)
luka (ruka)
insa (brjuch)
noka (noha)
palisa lili noka (palc)
11
poka (bjedro)
10
sinpin (hrudź, delni žiwot, brjuch, wobličo)
10
12
monsi (zadk)
10
12
selo (koža)
10
12
Dobru lisćinu móžeš w němskorěčnym kursu namakać.
10
Jeli maš radšo informacije z wobrazom, hlej do zwobrazowaneho kursa w jendźelšćinje.
12
Woznamjenjenja za barby w Toki Pona
Rěč rozeznawa z pomocu bazowych słowow jenož 5 barbow: „walo“ (běły), „pimeja“ (čorny), „loje“ (čerwjeny), „laso“ (módry), „jelo“ (žołty). Druhe barby so móže zwuraznjować přez zestajene syntagmy (njeeksistuja zestajene słowa), na př. „laso jelo“ = „žołtomódry, zeleny“.
13
Zo by dwubarbnu wěc pomjenował, potrjebujemy słowje „en“ a „pi“.
„len pi loje en laso“ = „drasta w čerwjenej a módrej“ („loje laso“ woznamjenja „lila“!)
Toki Pona ma jenož pjeć bazowych ličbnikow, kotrež přeco po potrjechenym substantiwje steja. A to:
14
„ala“ = „nul, nje-“
„wan“ = „jedyn“
„tu“ = „dwaj“
„mute“ = „někotre, wjele“
„ale“ = „wšo, wšě“
Ludźo, kotřiž so chcedźa tróšku dokładnišo zwuraznjeć, móžeja tež dalše słowa, kaž na př. „luka“ = „ruka“ jako ličbniki wužiwać.
15
Nimo toho so móžeja zestajene syntagmy za to wužiwać, na př.
„tu tu“ = „štyri“
„luka wan“ = „šěsć“
„luka tu“ = „sydom“
„luka luka“ = „dźesać“
„luka luka wan“ = „jědnaće“.
Nimo toho w tutej šemje „mute“ woznamjenja 20 a „ale“ 100. Na př.
„mute mute luka“ = „45“
„ale ale wan“ = „201“.
Za tworjenje rjadowych ličbnikow so słowo „nanpa“ wužiwa.
„jan pi nanpa wan“ = „prěnja wosoba“.
„meli mi pi nanpa wan li jo e luka suli.“ = „moja prěnja přećelka měješe wulkej ruce.“
Nowe słowa su hišće małke: „pan“ = „žitny produkt (pšeńca, rajs, rožka)“ (
jendźelsce
cereal-grain product (wheat, rice, corn)).
Za „wiki“ nětko so móže „esun“ wužiwać, kotrež pochadźa z Akanšćiny, wot słowa „edwamu“ [
edʒum
] = „na wikach“, z „dwa“ [
dʒwa
] = „wiki“.
Někotre słowa, kotrež so w starych tekstach jewja, su nětko zestarjene.
16
Słowo „iki“ (nětko „ona“ = „wón, wona, wono, wone, woni“) bě druhemu słowu přejara podobne, a to „ike“ = „zły“.
Tři słowa „leko“ („blok, schód“), „kan“ („z“ (+instr.), nětko „poka“), a „pata“ („bratř, sotra“, nětko „jan sama“) buchu bjez nowych narunanjow wotstronjene.
Swójske mjena a druhe cuzorěčne požčonki přeco su adjektiwy, nic samostatne słowa. Na př. „jan Sonja“: po słowje, „čłowjek Sonja“, (
esperantor
ěčnje) „ulo Sonja“.
Mjena europskich krajow w Toki Pona
Wšě słowa so konsekwentnje małko pisaja, samo jeli wone na spočatku sady steja. Jenož při „njeoficielnych słowach“, kotrež słowoskładej wot Toki Pona njewuchadźeja, tuž swójske mjena wosobow, ale tež geografiske a cuzorěčne woznamjenjenja, je wulke pisanje dowolene.
W Toki Pona eksistuja kaž w hornjoserbšćinje słowne družiny
substantiw
werb
adjektiw
adwerb
konjunkcija
prepozicija
. Zo by słowoskład pak njedźiwajcy małko dźeržeć, so w Toki Pona slědowace zrjadowanje nałožuja:
Toki Pona
Němsce
Hornjoserbsce
mi suli.
Ich bin groß.
Ich war groß.
Ich werde groß sein.
Ich bin wichtig.
Ich war wichtig.
Ich werde wichtig sein.
Sym wulki.
Běch wulki.
Budu wulki.
Sym wažny.
Běch wažny.
Budu wažny.
Kóžde słowo wobsedźa mnoholičbne
denotacije
. Tak woznamjenja słowo „suli“ nic jenož „wulki“ abo „dołhi“, ale tež „wažny“. Słowna abo pozicija sadowych čłonow je přez to často rozsudna za korektne woznam wěsteho słowa.
Přez kombinacije wjacorych słowow bywaja přidatne woznamjenjenja zbytne. Tak so wupraja wopřijeće „wopor“, přez to zo so słowje „jan“ („čłowjek“) a „pakala“ („zranjeny“) k „jan pakala“ zwjazuje. Ličba słownych kombinacijow je tak wězo njewobmjezowana.
Njeeksistuje žadyn
genus
kazus
abo
numerus
(kaž po zwučenej wašni w izolowanych rěčach)
Tež njeeksistuje žana
konjugacija
abo
deklinacija
Wotpowědnik za słowo „być“ kompletnje faluje, a přez to tež wšitke časowe formy. Sada móže tohodla přitomnosć, zańdźenosć abo přichod wopisować (hlej tabelu)
Jednora sada zestaji so ze subjekta a werba abo adjektiwa, tuž na př. „mi awen.“ = „Ja čakam.“, ale tež „My čakamy.“ Zo bychu pak tež komplikowaniše a kompleksniše sady za posłucharja abo čitarja zrozumliwe byli, buchu štyri „pomocne słowa“ do sadow zawjazowane. Přez to je móžno, subjekty, objekty, rozdźělne werby ale tež adjektiwy a adwerby mjez sobu rozeznawać:
Wjace direktnych objektow:
„mi moku e kili e telo.“ = „ja jěm płody a piju wodu“ Słowčko „e“ tu pokazuje, zo „kili“ a „telo“ direktnej objektaj stej a k werbej „moku“ słušatej
Wjace werbow:
„waso li lukin li moku.“ = „Ptačk hlada a jě.“ Słowčko „li“ při tym wujasnjuje, zo so wobaj werbaj „lukin“ a „moku“ na samsni subjekt „waso“ poćahujetej
Kombinacije wot substantiwow a adjektiwow:
„jan pi pona lukin.“ = „Derje wupadacy čłowjek.“ Bjez słowčka „pi“, by sada „Pohladacy přećel.“ woznamjenjał, dokelž „jan pona“ woznamjenja „přećel“ a „lukin“ jako adjektiw slěduje.
Adwerbialny kontekst:
„tenpo ni la mi lape“ „nětko spju“. Na kóncu adwerbialneho konteksta dyrbi partikla „la“ stać. Nimo toho cyłk steji před subjektom sady. Hromadu ze słowom „ken“ ma woznam „snadź“, na př. „ken la jan Lisa li moku e suwi.“ = „snadź Lisa jědźeše słódčiznu.“ Před partiklu „la“ tež móže cyła sada stać. Potom ma woznam „jeli“, na př. „mi lape la ali li pona.“ = „jeli spju, wšo je dobre.“
Tež w prašenju po starobje so partikla „la“ jewi: „tenpo pi mute seme la sina sike e suno?“ = (po słowje: „Kak často sy słónco wobkružał?“) „Kak sy stary?“ Wotmołwa so po slědowacej šemje twori: „tenpo mute wan
15
la mi sike e suno.“ = (po słowje: „20+1=Jedynadwaceći razow sym słónco wobkružał.“) „Sym jedynadwaceći lět stary.“
Słowčka „e“, „la“, „li“ a „pi“ žani swójski woznam nimaja. Wone maja jeničce zadźěwać, zo při kompleksowych sadach so njedorozumjenja podawaja. Dokelž to je nimorjadne znamjo planoweje rěče Toki Pona, wužiće tutych štyri „pomocnych słowow“ spočatnje wězo tróšku zwučenja potrěbne.
Za negaciju so partikla „ala“ wužiwa.
Normalnje partikla „ala“ slěduje po werbje. „mi lape ala“ = „njespju“.
Při modalnym werbje wona jemu slěduje. „mi wile ala lape.“ = „ja nochcu spać.“
Ale so móže tež jako subjekt abo objekt wužiwać. Potom ma woznam „ničo“, na př. „ala li jaki“ „ničo je mazane.“ Kedźbu, zo so njemóže ze słowom „ijo“ kombinować.
Partikla „ala“ so tež za wariantu prašenja wužiwa. „sina jo ala jo e tomo?“ = „maš dom?“ Při tym so werb podwojuje. W pozitiwnej wotmołwje so jenož werb wospjetuje: „jo“, mjeztym zo w negatiwnym wotmołwje werb z partiklu „ala“ so jewi: „jo ala“.
Za prašenja z woprawdźitym prašenskim słowom so „seme“ wužiwa. Wono móže „štó“ abo „što“ woznamjenjować.
Wono jako subjekt na spočatku sady steji. „seme li moku e kili mi?“ = „štó jědźeše mój płód?“
Wono jako objekt po partikli „e“ abo po werbje steji. „sina lukin e seme?„ = „što hladaš?“
Po słowje „lon“ ma woznam „hdźe?“. „pipi lon seme?“ = „hdźe je bruk?“
Po słowje „tan“ ma woznam „zwotkel?“ abo „čehodla?“. „sina moku e suwi tan seme?„ = „čehodla ty jědźeše słódčiznu?“
Zo by po wosobje prašało, słowo „jan“ před „seme“ steji. Cyłk jako subjekt prědku steji. „jan seme moku e suwi?“ = „štó jě słódčiznu?“ Cyłk jako objekt po werbje steji. „sina lukin e jan seme?“ = „koho widźiš?“
Po druhich substantiwach ma woznam „kotry?“. „ma seme li pona tawa sina?“ = „kotre kraje maš rady?“ „sina kama tan ma seme?“ = „z kotreho kraja přińdźeš?“
Wjetša lěpšina wot Toki Pona je krótki čas za wuknjenje. Přez prawidłowne zwučowanje je móžno, Toki Pona hižo po jednym měsacu z jeho 118 zakładnymi wokablemi a jeho gramatiskimi prawidłami wobknježić.
Słowo
Toki pona
Přepisowanje
alkohol
telo nasa
wrótna woda
łožo
supa lape
spanska płonina
přećel
jan pona
dobra wosoba
geologija
sona ma
zemska wěda
holca
meli lili
małka žona
wjesoły
pilin pona
derje čućiwy
hosćenc, restaurant
tomo moku
jědźny dom
wučić
pana e sona
wědu dać
wuknyć
kama sona
wědźacy bywać
hdy?
tenpo seme
kotry čas?
Njelěpšina je, zo słowoskład wot Toki Pona dźěn za wšědne rozmołwy zwjetša dosaha, so za fachowe rozmołwy pak skerje mjeńšo hodźa, dokelž so 118 zakładnych słowow při tym jara spěšnje k dołhim a zdźěla lubowólnym słownym kombinacijam nahromadźuja, kotrež so dla jich wjacewoznamowosća lědma k tomu wužiwać móžeja, fachowje trjechny a stichfest wopisować (mysl na wopřijeća kaž „
zatłusk cylindroweje hłowy
“ a „
nacionalny socializm
“). Tež časte, eksaktne wužiće wot ličbnikow wyše 20 so hodźi z Toki Pona jenož relatiwnje ćežko zwoprawdźować, njewušikneho tworjenja dla. Při wužića tuteje planoweje rěče so wobmjezuje při wulkich ličbach pak wědomje a gewollt na přepisowanje „wjele“.